Kerrang! Izdanje 1289 - Svijet je jednako sjeban, bio trijezan ili ne.

HIMov frontman Ville Valo nam otkriva inspiraciju iza novog albuma Screamworks: Love in Theory and Practice

Dvije su metafore kojima se Ville Valo, pjevač i tekstopisac HIMa, uvijek iznova vraća kad priča o predstojećem bendovom albumu „Screamworks: Love in Theory and Practice“. Prva je otkriće svjetla na kraju tunela, koje slijedi otkriće da svjetlo pripada vozu koji se približava i neizbježnoj propasti a ne spasenju. Druga teorija je prozaična. Ta je o prihvatanju činjenice da je prolazak kroz život trpljenje bacanja govana na tebe, i što se prije navikneš to bolje.

„Ovaj album slavi činjenicu da je život sjeban i da će vjerovatno biti još sjebaniji“, Ville komentira Screamworks... koji izlazi osmog februara.

 „Jedan stih ide 'Here's to pain and the light of the oncoming train' (u zdravlje boli i svjetlu nadolazećeg voza). Tu je bit u slavljenju činjenice da su život i veze teški, ali da su laki gdje bi tu bio izazov.“

„Valjda slavim izazov čovjeka“, dodaje. „Svatko ima svoje borbe. Međutim moraš se nastaviti kretati naprijed i pokušati shvatiti da nisi jedini.“

Snimljen u Los Angelesu sredinom godine s producentom Matt Squierom, Ville je htio da ovaj album bude suprotnost njihovom downbeat albumu izdanom 2007, Venus Doom.

„U ovom ima više nade.“, kaže. „Razlika između ovog i predhodnog albuma je poput dana i noći. Prošli album je bio naš najtamniji trenutak i , iako ga obožavam, nismo mogli napraviti isto.“

„Ovaj put sam htio da sve bude što direktnije. Mnogo je više up-tempo, tako da na ovom albumu nema HIM balada. Više je roka i malo je i ispoliran takođe. Moj cilj je bio da spojimo Guns 'n' Roses i Depeche Mode i mislim da smo u tome uspjeli. Pjesme su možda tamne – i nisu sretne – ali nisu ni depresivne. Super je melodično i nismo se ustručavali da stvorimo nešto upadljivije, zabavno, a ipak na granici ozbiljnosti.“

Sedmi album ovih Finaca je prvi kojeg je Ville napisao trijezan. Kaže da nakon vremena provedenog u komuni, umjesto da pije obsesivno piše muziku.

„Šta se prije dešavalo kad sam pisao je to da mi melodije nisu izlazile iz glave – tako da sam u tim trenutcima smatrao pogodnim da odem u pub i potpuno se uništim. Šta sad radim, nastavljam raditi dok ne zaspem. Ovaj album nije došao sa sretnijeg mjesta, ali sam slične teme sagledao hladne glave. I izgleda da je svijet jednako sjeban, bilo da si trijezan ili ne.“

Usprkos njegovim predviđanjima da je svijet osuđen na propast (aluzija na Maje i ciklični kalendar prema kojem smak svijeta nastupa 2012.)Ville vjeruje da je Screamworks... dosta optimističniji od nekih njegovih predhodnih djela. Djelom je za to zaslužna nova veza – kako je završila – koja je po pjevaču inspirirala većinu novog materijala.

„Gotovo sam se zaljubio. Pa, mislim da jesam... Bio sam u stanju mirovanja i pitao sam se jesam li došao do kraja. Mnogo smo putovali na turneji – a turneja je sranje kad si trijezan – ali onda sam se odjednom osjećao ushićeno. Tu je odjednom bio netko s kim sam se htio igrati nogama ispod stola, i to je bilo krasno. Vidio sam malo svjetla na kraju tunela i, bar jednom, to nije bilo svjetlo voza. Nisam išao za tom mogućnoti daleko jer mi je već dala dovoljno inspiracije da pišem pjesme. To sumira moje perverzno postojanje – na kraju sam proveo više vremena pišući o tome nego da sam djelovao.“

U stvari, ta veza je inspirirala naziv abuma. 

„To je sonični dnevnik o tome. Album je isto o teoretskom i praktičnom aspektu veza, koje su gotovo nerješiv problem. Screamworks predstavlja katarzični, primarni vrisak; to je veliki srednji prst, veliko „odjebi“ radit ću šta mi se radi!“

Skenirala  mamucium za LiveJournal