Nonšalantni, ljubazni frontman HIMa nam objašnjava kako se osjećao kao „nevidljivi goli čovjek“ dok je radio na novom albumu, ‘Screamworks: Love In Theory And Practice’.
Započeli smo ugodan razgovor s HIMovim frontmanom VilleValom, i nakon što je već otkrio kako je ovaj album njihov najseksipilniji album do sad, posvetili smo malo vremena objašnjavanju njegovog lirskog pristupa novom albumu.
U kom smislu je ovaj album priča o onom što se tebi desilo nakon prošlog albuma?
Ville Valo: „Ovaj je, u stvari, možda najdirektniji, tipa dnevnika, u smislu da možda kroz to što sam sjebao dosta svojih dugih veza u prošlosti pretjeranim partijanjem i prosto time što sam aljkav (slob), da sam nekako izgubio nadu kad sam prestao piti, i imao sam osjećaj da nema šanse da momak poput mene nađe ravnotežu ili mir ili balans između to dvoje.
Kad sam počeo pisati za ovaj album bio sam na rubu toga da se zaljubim preko ušiju. Tako da sam taj trenutak zarobio u ovaj album. Na žalost, loš sam u izražavanju toga. Nisam imao priliku da joj to kažem. Čuti će album malo kasnije i znat će da kako sam se osjećao. I to je jedan od načina da se to uradi.
Mislim da ljudi vole autobiografske albume, poput Nine Inch Nailsa. To je poput istinskog uvida u tu osobu ili bend.
Ville Valo: Nikad nisam bio veliki fan Nine Inch Nailsa, ali Trent Renzor je uvijek bio jako direktan... Ne možeš ga baš odjebati, jer ako se on tako osjeća njegovo je pravo da se tako osjeća. Za razliku od pisanja o nekim nejasnim stvarima ili... historijskim temama. Ja se trudim – u pseudo poeziji – da... mnogo je autobiografskih stvari u tom albumu u vidu ljudi, mjesta i vremena. Sviđa mi se jer me pretvori u golog nevidljivog čovjeka . Na sred ulice...
... s kasapinom i samo gumenim čizmama (Wellys) na sebi...
Ville Valo: „Gumene čizme se uvijek vide. „Oh ne, eno tipa u gumenim čizmama. Ha ha Welly Wallo! ha ha“
Orginalni intervju, na engleskom, ovdje.
Nema komentara:
Objavi komentar